Društvo

Među djevojčicama uzrasta vrtića, često čujemo kako bi jednoga dana voljele da budu medicinske sestre, a razlozi su različiti.

Neke djevojčice kažu da žele da nauče da daju vakcine ili da žele da nauče da previjaju rane, objašnjenje je i da žele da pomažu ljekarima, navode i da im se dopada uniforma medicinske sestre, a neke djevojčice tvrde da im se ovaj poziv sviđa jer

su medicinske sestre uvijek brze i imaju odgovore na brojna dječja

pitanja, ali i riječi utjehe kada ih po malo uplašene zateknu u hodnicima ispred ambulanti.

Kako bi odgovorila na pitanja – što je od pomenutog tačno, kako se odlučila za ovaj poziv, kako je tekao proces školovanja i što je

podrazumijevao, da ohrabri sve one mlade osobe koje možda upravo ovih mjeseci razmišljaju o ovom pozivu – danas je gošća naše dječeje emisije “Radost” bila viša medicinska sestra u kotorskom Domu zdravlja Biljana Samardžić.

O ovom zanimanju je, kaže, maštala od najranijeg djetinjstva, kada je sa roditeljima odlazila kod ljekara.

“ Medicinske sestre sam odmah uočila jer se brinu o pacijentima i pomažu im u tom prvom susretu sa zdravstvenim sistemom, a odmah sam, naravno, onako dječje radoznalo - uočila njihove  uniforme i klompe koje sve djevojčice odmah zapaze, tako da mogu da kažem da sam oduvijek znala što ću raditi kad porastem” – ispričala nam je Biljana.

Srednju medicinsku školu završila je u Kotoru, a Fakultet za medicinske sestre, nakon kojeg je stekla zvanje specijaliste zdravstvene njege, u Beranama.

“ Tokom srednje škole smo imali i teorijsku ali i praktičnu nastavu koja je realizovana u Domu zdravlja i u Opštoj bolnici. Uvijek se rado sjećam kada sam prvi put sa hirurgom - doktorom Vojislavom Vučetićem ušla u operacionu  salu i posmatrala kako se obavlja operacija slijepog crijeva. Uvijek sam se nekako trudila da što više vidim i naučim, iako je na početku sve bilo naporno i nepoznato, bilo je straha i uzbuđenja, ali kada počnete da učite – sigurniji ste u poslu i sve je zanimljivije. No, posao medicinske sestre se uči i usavršava cijelog života” –priča Biljana.

Medicinska sestra, ističe, ima veliku ulogu u zdravstvenom sistemu. “ To je prvi kontakt koji pacijent ima sa jednom zdravstvenom ustanovom. Ona mora da zna dobro da procijeni situaciju kada joj se pacijent obrati, da je u svakom trenutku spremna da reaguje na prvi način i na njoj je zaista velika odgovornost” – priča Biljana.

Prvo radno mjesto bilo je u hitnoj službi, a nakon toga je radila sa doktorkom opšte prakse Sandrom Perović koja je tada obilazila pacijente u kućnim uslovima. “ Mogu sa zadovoljstvom da kažem da mi je doktorka Sandra bila velika podrška i nesebično mi je prenosila svoje znanje. Veoma je važno da imate dobrog mentora koji će sa vama podijeliti znanje i iskustvo koje ima i skrenuti vam pažnju na sve rizike ovog posla. Pored nje su tu bile moje starije koleginice među kojima su neke danas u penziji, a od onih koje su u radnom odnosu i danas učim” – priča Biljana.

Posao medicinske sestre nerijetko traje duže od predviđenih osam sati. “ Stalno radimo sa ljudima koji imaju određene probleme i nas ti problemi takođe brinu i saosjećamo sa pacijentima. Kad god možemo se trudimo da utješimo pacijente i da sa njima pričamo duže, iako to nekad nije moguće i nadam se da nas, ipak, razumiju. Spisak naših obaveza je zaista dug pa se radi o pozivu koji je stresan i psihički i fizički” – objašnjava Biljana.

Pitali smo je koliko je u ovoj profesiji teško ostati pribran i staložen u svakoj situaciji. Odgovara da se trudi da uvijek bude na visini zadatka ali da je “stres stigne naknadno”. “ Čini mi se da  sam uvijek staložena i pribrana. Ipak, sve me “stigne kasnije”. Po završetku nekog kompleksnog radnog zadatka - dođete kući i desi se da ne možete da zaspite, da razmišljate o nekom pacijentu i njegovom zdravstvenom problemu. Najviše me, naravno, pogađaju zdravstveni problemi djece i neke njihove trauma. Mislim da ni jedan medicinski radnik ne može da ostane imun na to” – objašnjava Biljana.

Cilj joj je, kaže, bio da što prije nakon završetka srednje škole počne da radi. “ Bila sam srećna što sam dobila priliku da radim ono što volim. Nakon par godina sam upisala Fakultet za medicinske sestre koji traje četiri godine. Kod mene je to bilo malo komplikovanije, jer sam tih godina već imala djecu, a naravno i radne obaveze ali – ukoliko nešto želite – nađete način da to postignete. Veliku zahvalnost dugujem mojim nadređenima u tom periodu i koleginicama koje su radile kada sam ja zbog obaveza na fakultetu putovala u Berane” – priča Biljana.

Našim mladim sugrađankama koje maštaju o ovom pozivu poručuje da budu vrijedne i spremne na različite izazove i ističe da je u pitanju perspektivan poziv. “ Ovaj poziv vremenom postaje sve kompleksniji. Kroz istoriju, možemo pratiti razvoj od njegovateljice do današnje važne uloge medicinske sestre u uslovima pandemije. Svako ko želi da se bavi ovim poslom mora biti spreman na brojne izazove ali se to vremenom sve uči i prevazilazi. Najvažnija u vezi sa ovim pozovom jeste humanost. Osjećaj nakon radnog dana - da ste nekom pomogli i spasili mu život je neprocjenjiv. O našem poslu uvijek sude pacijenti, a njihove pohvale su nam podstrek da još bolje i odgovornije radimo. Koliko je ovaj poziv važan i nezamjenljiv, govori činjenica da se uvijek traži veliki broj medicinskih sestara u mnogim zdravstvenim ustanovama, što znači da ima perspektivu. Zato, slijedite  svoje snove, maštajte o bijelom mantilu i tome kako pomažete drugima i činite ovaj svijet ljepšim, a škola će vam omogućiti da u tome zaista i uspijete” – poručila je Biljana.

Repriza emisije čija je gošća bila medicinska sestre Biljana Samardžić na programu je u utorak (15. juna) od 19 sati i 30 minuta. 

Razgovor je zabilježila Jelena Kljajević.